Tokom poslednjih meseci, studenti u Srbiji su izašli na ulice kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo aktuelnim političkim stanjem i tražili odgovornost od vlasti predsednika Aleksandra Vučića. Povod za masovne proteste bio je tragični pad nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, kada je život izgubilo 16 građana. Ipak, ovaj događaj samo je katalizator dubljih problema: autoritarne prakse, kontrole medija i sve veće korupcije u institucijama.
Studenti su tako postali simbol borbe za slobodu, pravdu i demokratiju u Srbiji.
Gradjani mesne zajednica “Sonja Marinković” u Novom Sadu, koja je nazvana po heroini Narodnooslobodilačke borbe, formirala je Zbor građana. Zbor građana je formiran u cilju pružanja podrške mladima u njihovoj borbi protiv režima. Kroz organizaciju skupova, edukativnih tribina i humanitarnih akcija, građani su pokazali snagu međusobne solidarnosti i zajedničkog delovanja.
Cilj ovog članka je da prikaže kontekst studentskih protesta, analizira karakteristike Vučićevog režima, opiše ulogu Mesne zajednice “Sonja Marinković” i Zbora građana, ali i da vam ponudi praktične načine na koje se možete uključiti u podršku studentskoj borbi.
Pad nadstrešnice u Novom Sadu kao okidač protesta
Dana 1. novembra 2024. godine, u 11:52 časa pre podne, u Novom Sadu je vreme stalo. U tom momentu, nadstrešnica Železničke stanice se urušila – usled propusta u gradnji i koruptivnih ugovora sa izvođačima. U ovoj nesreći poginulo je 16 osoba, a jedna sugrađanka je zadobila izuzetno teške povrede.
Javnost je odmah zahtevala hitnu i transparentnu istragu, ali se ispostavilo da nadležni organi odlažu otkrivanje odgovornih i prikrivaju ključne dokumente.
Najsnažniji glas u izražavanju nezadovoljstva postali su studenti. Oni su, zajedno sa građanima, zatražili odgovornost nadležnih. Ukazano je na nedostatak kontrole javnih nabavki, neadekvatan nadzor nad projektima, kao i veze između lokalnih i stranih investitora, pre svega kineskih kompanija, koje su u Novom Sadu izvodile građevinske radove na Železničkoj stanici.
Kako bi svakodnevno podsećali na trenutak pada nadstrešnice, protesti su simbolično organizovani u tišini, svakoga dana u 11:52h – tačno u vreme kada se nadstrešnica srušila. Na taj način, studenti i građani su gromoglasnom tišinom poručili: “Ne zaboravimo žrtve i ne dozvolimo da pravda bude uskraćena.”
Rastući talas nezadovoljstva i proširenje pokreta
Protesti koji su započeli u Novom Sadu – ubrzo su prerasli u talas nezadovoljstva koji se valjao širom Srbije. Do kraja decembra 2024. godine, studenti su se okupili i u Beogradu, Nišu, Kragujevcu i drugim univerzitetskim centrima i stupili u blokade fakulteta. Demonstracije su se za neverovatno kratko vreme proširile na više od 30 gradova i mesta širom zemlje, uz koordinaciju putem društvenih mreža, studentskih udruženja i nezavisnih medija.
Blokade puteva i mostova svakodnevno su privlačile stotine, a nedugo zatim i hiljade učesnika.
Osim studenata, protestima su se pridružili i prosvetni radnici koji su podržali zahteve za većim platama i boljim uslovima rada, poljoprivrednici koji su u znak solidarnosti usporavali saobraćaj traktorima, ali i umetnici, novinari, sportisti i obični građani. Veliki protesti selili su se iz grada u grad, a 15. marta 2025. godine, na centralnom trgu u Beogradu, okupilo se više od 100.000 ljudi, što je pokazalo da je protest iz lokalne inicijative prerastao u nacionalni pokret. Zahtevi su postali širi od prvobitnih: od raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora, smene odgovornih za katastrofu u Novom Sadu, sve do zaštite akademskih sloboda, nezavisnosti sudstva i slobode medija.
Režim Aleksandra Vučića: Autoritarni izazovi i pritisci
Srpska Napredna Stranka (SNS) vlada Srbijom od 2012. godine. Od tada, Aleksandar Vučić u vlasti je bio prvo kao ministar, zatim kao premijer, a od 2017. kao predsednik Republike. Tokom njegovog mandata, zabeležen je trend sve veće kontrole nad medijima, ogromnih pritisaka na opoziciju, kao i slabljenje svih institucija koje bi trebale da garantuju vladavinu prava. Nezavisni mediji suočavaju se sa nedostatkom finansijskih sredstava i pritiscima oglašivača bliskih vlastima, što rezultira autocenzurom i sužavanjem bilo kakvog prostora za kritičko izveštavanje. Kada su protesti počeli, režim ih je najpre ignorisao ili im pridavao medijski minimalnu pažnju, optužujući pobunjene studente i građane da zastupaju “strane interese” i navodeći da je Srbiji potreban “red i stabilnost”.
Od početka protesta, policija je na nekoliko lokacija primenila suzavac i silu prema demonstrantima, a veliki broj svedoka tvrdi da je u Beogradu 15. marta korišćeno i zvučno oružje protiv ljudi koji su mirno protestovali, iako vlast to osporava.
Prosvetari u štrajku i profesori Univerziteta ostali su bez svojih primanja, a pojedini profesori koji su javno pružili podršku studentima dobili su i otkaze ili su uklonjeni sa svojih funkcija. U tom ambijentu, osnovni zahtevi za slobodnim i fer izborima dobijaju na hitnosti – jer su studenti svesni da bez promena na državnom vrhu teško mogu očekivati suštinske reforme.
Srbija je, sa druge strane, u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, ali evropske institucije kontinuirano ukazuju na nepoštovanje demokratskih standarda kao prepreku za dalje pregovore. I dok Vučić ističe partnerstvo sa Kinom i Rusijom kao ekonomsko-politički prioritet, studenti i građanski aktivisti smatraju da je napredak Srbije ka EU nemoguć bez pravne države, nezavisnog tužilaštva i slobode medija.
Mesna zajednica “Sonja Marinković” i uloga Zbora građana
Nasleđe heroine Sonje Marinković
Sonja Marinković rođena je 3. aprila 1916. godine u selu Striježevica kod Požege. Bila je hrabra partizanka koja se borila protiv fašističke okupacije tokom Drugog svetskog rata. Nakon ulaska u Komunističku partiju Jugoslavije, koordinisala je rad Pokrajinskog odbora Narodne pomoći za Vojvodinu, i podržavala obrazovanje žena i porodice pogođene ratom. Uhapšena je 14. jula 1941. godine i podvrgnuta mučenju, ali uprkos svemu nije otkrila svoje saborce. Streljana je 31. jula 1941. u Bagljašu kod Zrenjanina, a 1943. godine proglašena je narodnom heroinom Jugoslavije.
Kad je došao red na grupu u kojoj je bila Sonja, nemački oficir joj je naredio da okrene leđa streljačkom stroju. Ona je raskopčala mantil, isprsila se i hrabro uzviknula: “Pucajte, ovo su komunističke grudi! Nas možete pobiti, ali znajte da za nama idu milioni ljudi!”
Zbog svoje posvećenosti jednakosti i slobodi, Sonja Marinković postala je simbol otpora i solidarnosti. U Novom Sadu i širom Vojvodine su decenijama kasnije osnivana kulturno-umetnička društva, osnovne škole i druge institucije koje nose njeno ime. Upravo u duhu njenog nasleđa, Mesna zajednica “Sonja Marinković” formirala je Zbor građana kako bi animirala lokalnu zajednicu i pružila podršku svakom obliku otpora protiv nepravde.
Formiranje Zbora građana
Zbor građana Mesne zajednice “Sonja Marinković” osnovan je krajem 2024. godine kao odgovor na rastuću potrebu za lokalnim angažovanjem i umrežavanjem. Zbor je glasanjem odlučio da članovi zajednice, kroz otvorene forume i redovne sastanke, aktivno učestvuju u donošenju odluka o komunalnim pitanjima, ali i da podrže šire građanske inicijative – naročito studentsku borbu.
Članstvo je besplatno i otvoreno za sve punoletne građane koji žive u Mesnoj zajednici. Zbor se oglašava putem lokalne Facebook grupe, zvaničnog sajta i pokrenute Viber zajednice. Glavni ciljevi su: koordinacija akcija za poboljšanje komunalnih uslova, organizovanje kulturnih događaja i promotivnih kampanja, ali i konkretna podrška studentskim protestima u formi logisitike, edukacije i humanitarnog rada.
Načini podrške studentskoj borbi
Organizacija javnih skupova i protesta
Zbor građana aktivno organizuje javne skupove na strateškim mestima: ispred Univerzitetskog kampusa, Futoške pijace i centralnih gradskih trgova. Tokom protesta, članovi Zbora pomažu studentima da obezbede ozvučenje, štampu transparenta i distribuciju letaka sa ključnim porukama: “Sloboda za studente”, “Pravda za žrtve Novog Sada” i “Demokratija ili ništa”.
Transparenti se izrađuju uz pomoć lokalnih grafičkih radnji, a volonteri iz Mesne zajednice pomažu u obezbeđivanju potrebne opreme. Na taj način se garantuje da protesti imaju profesionalan vizuelni identitet, što povećava vidljivost pokreta na društvenim mrežama i u nezavisnim medijima.
Edukativne tribine i paneli
Kako bi se razvila dubinska svest o demokratiji i građanskim pravima, Zbor organizuje besplatne tribine i panele o temama kao što su vladavina prava, sloboda štampe, uloga nezavisnih institucija i istorijski značaj studentskog aktivizma.
Predavači su profesori sa Fakulteta političkih nauka, stručnjaci iz nevladinih organizacija i novinari. Na tim događajima, studenti imaju priliku da postavljaju pitanja i razmatraju različite strategije za ostvarivanje svojih zahteva.
Humanitarna podrška
S obzirom na činjenicu da mnogi studenti dolaze iz porodica sa ograničenim primanjima, Zbor organizuje prikupljanje osnovnih životnih namirnica, higijenskih potrepština i finansijskih sredstava. Setovi pomoći dostavljaju se porodicama žrtava sa železničke stanice, ali i studentima koji ne mogu da pokriju svoje troškove školovanja. Osim toga, u saradnji sa lokalnim preduzećima obezbeđuju se besplatni priručnici i udžbenici za ispite.
Umrežavanje i komunikacija
Zbor koristi sve kanale komunikacije: Facebook stranica sadrži redovne objave o protestnim aktivnostima, Instagram profil (@zborsonja) objavljuje kratke video-priloge i fotografije sa terena, dok Viber zajednica pruža trenutna obaveštenja o hitnim događajima.
Na ovaj način, studente podržavaju građani koji ne mogu fizički da prisustvuju svakom protestu, a važne informacije se brzo šire kroz ceo grad.
Zaključak
Studentski protesti u Srbiji 2024–2025. godine predstavljaju snažan talas otpora autoritarizmu i korupciji. Pad nadstrešnice u Novom Sadu bio je tragičan povod, koji je otvorio vrata za širi pokret, pre svega studenata i mladih, ali i svih drugih građana – koji zahtevaju slobodu, demokratiju i fer izbore.
Režim Aleksandra Vučića, suočen sa kritikama zbog kontrole medija i institucija, kao i nepotpunih istraga, morao bi da prepozna ozbiljnost zahteva studenata i građana, kako bi održao legitimitet pred međunarodnom zajednicom, ali i sopstvenim građanima.
Mesna zajednica “Sonja Marinković” i njen Zbor građana pokazuju da lokalna inicijativa može imati ogroman značaj u podršci studentskoj borbi. Kroz organizovanje protesta, edukativne tribine, humanitarne akcije i programe stipendija, Zbor dodatno snaži glas mladih i širi svest o važnosti građanskog aktivizma.
Nasleđe Sonje Marinković – simbola hrabrosti i posvećenosti slobodi – inspiracija je za sve koji žele da učine korak napred i uključe se!
Uključivanjem u rad Zbora, bilo kroz članstvo, volontiranje, donacije ili samo širenje informacija na društvenim mrežama, podržavate borbu studenata i građana za pravedno i demokratsko društvo u Novom Sadu, Vojvodini i Srbiji. Bez obzira na to da li živite na teritoriji Mesne zajednice “Sonja Marinković” ili u drugim kvartovima, pa i gradovima, vaša reč, vaš trud i vaša solidarnost su NEOPHODNI kako bi ovo poglavlje istorije bilo napisano kao uspešna priča o kolektivnoj hrabrosti, zajedništvu i veri u budućnost.